Sedmog maja 1996. u Spensu je Partizan vodio 70:69. BFC-u je jedna pobeda donosila prvenstvo, a Aleksandar Smiljanić dobio je priliku da šutira za tri. Lopta je ostala na obruču. Tri dana kasnije Partizan je dobio majstoricu. U Beočinu se tada nije mogla odigrati nijedna utakmica finala: mesto čije je ime stajalo na dresu finaliste nije imalo halu za taj rang.
Dva gostovanja koja su promenila seriju
Do finala je došao preko Zvezde i Budućnosti. Kad se kaže da je BFC bio mali klub, lako se preskoči koliko su njegovi igrači već bili spremni za velike utakmice. Željko Topalović je mogao da traži loptu protiv vrhunskih centara, Milenko Topić da preuzme više zadataka, a Vladimir Kuzmanović da bude glavni strelac jedne večeri. U klupskom sećanju sreću se ta imena i praktično pitanje: kako da organizuješ poslednje dve domaće utakmice kad se finale ne igra u tvom gradu?
U četvrtoj utakmici Partizan je slavio 71:69. To je trenutak u kojem se priča o velikom preokretu najbolje spušta na parket. Za BFC je jedan posed mogao da znači titulu. Za Partizan je značio pravo na još 40 minuta pred svojom publikom. U majstorici je bilo 65:56 za Partizan. Razlika na kraju kaže ko je dobio seriju. Rezultat u Spensu podseća koliko je malo falilo da petog meča uopšte ne bude.
Serija se za manje od nedelju dana okrenula dva puta
Prvi meč u Pioniru završen je 93:89 za BFC, drugi 89:85. Isti razmak od četiri poena, dva različita dana, ista posledica za favorita. Potom su se mesta promenila, a sa njima i rezultati. Partizan je u prvoj utakmici u Spensu pobedio 79:63, uz 18 poena Dragana Lukovskog. U drugoj je bilo 71:69. Partizanopedia beleži da su u četvrtom meču Miroslav Berić i Dejan Koturović dali po 13 poena, a Haris Brkić 12. Isti protivnik je tako prvo uspeo da se odvoji, pa da preživi utakmicu na jednu loptu.
Raspored potvrđuje kakav je bio pritisak. Dva početna meča igrana su 1. i 2. maja, dva u Novom Sadu 6. i 7. maja, a majstorica 10. maja. Malo je bilo vremena da se od jednog dana napravi potpuno nova utakmica. BFC je u prvoj polovini serije imao dovoljno znanja da dvaput kazni Partizan kod kuće. Posle trećeg meča morao je u danu da odgovori na sopstveni prvi poraz u tom finalu.

Prednost za koju su Beočinci morali da igraju u tuđem gradu
Malo je poznatiji nastavak serije od njenog epiloga u Beočinu. Klub se nije vratio u istu dvoranu svake godine da ponovi finale. Igrači su nastavili karijere, a Nikolić je prešao upravo u Partizan. U međuvremenu je Beočin dobio dvoranu. Postalo je moguće da isti grad ugosti i novu ekipu i ljude iz starog BFC-a.
Kako je finalista nastao pre nego što je imao parket za finale
Borislav Kondić preuzeo je klub krajem osamdesetih. Pod imenom Elkond ulazio je u sve jaču konkurenciju, a Miroslav Nikolić stigao je tokom sezone 1993/94. Ekipa koja je dve godine kasnije napala titulu imala je igrače koji su već poznavali ritam savezne košarke. Milenko Topić i Željko Topalović pre Beočina igrali su za Profikolor iz Banatskog Novog Sela. Taj prelaz lepo pokazuje kako se kadrovi kratkotrajnih klubova nisu gubili sa sponzorskim imenom. Dvojica bivših igrača Profikolora završila su u finalu sa BFC-om, a bivši pozajmljeni igrač Profikolora Miroslav Berić u protivničkom dresu.
Kad bi klub u Spensu čekao protivnika, navijači iz Beočina morali su da putuju na sopstveno domaćinstvo. Igranje finala u Novom Sadu bilo je posledica istog ograničenja koje je pratilo klub i ranije. To dodatno menja težinu prvih dvaju rezultata u Pioniru. Beočinci su prvi pritisak mogli da prebace na protivnika pre nego što su sami morali da organizuju utakmicu za titulu u drugom gradu.
Četvrta utakmica i petorka sastavljena u hodu
U četvrtoj utakmici Vladimir Kuzmanović povredio je stopalo, a posle koškanja isključeni su Kusmuk i Haris Brkić. Rekonstrukcija koju je objavio VICE navodi da je Nikolić pred kraj na terenu imao Aleksandra Smiljanića, Željka Vučurovića, Milenka Topića, Glišovića i Marinkovića. Pri rezultatu 70:69 za Partizan, Smiljanić je imao šut za tri. Lopta je ostala na obruču. Četvrta utakmica je odavno prošla, ali je korisno znati ko je u tom trenutku uopšte bio dostupan. Priča o promašaju dobija drugi smisao kad se zna da je BFC zatvarao najvažniju utakmicu sa sastavom koji je sklepao tokom same večeri.
VICE je opisao i šta se dogodilo sa novcem. Cementara je ustupala građevinski materijal, a klupski budžet je u tom modelu zavisio od razlike u ceni kada bi ga povezana firma prodala po tržišnoj ceni. Povlačenje takvog oslonca moglo je da zahvati ceo sastav odjednom. Nikolić je otišao u Partizan, a BFC je u sezoni 1996/97. ipak bio peti u ligaškom delu, sa 17 pobeda. Dobro napisan kraj te priče zato ima dve tačke. Odmah posle izgubljenog finala klub je još mogao da dobija utakmice. Pitanje trajanja zavisilo je od toga može li i sledeće godine da isplati i zadrži ljude koji su ih dobijali.
Šta je stiglo u Beočin posle finalista
Beočinci su 2015. mogli da gledaju Željka Vučurovića, Milenka Topića, Željka Topalovića i Vladimira Kuzmanovića zajedno u svojoj dvorani. Stara ekipa pobedila je tadašnji KK Beočin 81:66. Vredno je zamisliti razliku između te večeri i domaćinstva iz 1996, bez izmišljanja koliko je ljudi sedelo na kojoj tribini. Tada je klub igrao za titulu daleko od kuće. Devetnaest godina kasnije mogao je da vrati igrače na svoju adresu, tek kada rezultat više nikome nije bio potreban.
U registru takmičenja 2026/27. Beočin je u grupi Sever–Sever B Druge muške regionalne lige. Isti savez vodi i Sombor u toj grupi. Za današnjeg navijača to je preciznija adresa od odgovora da Beočina više nema na košarkaškoj karti. Ima ga, samo treba otvoriti raspored u kojem se njegovo ime nalazi. Fotografija iz finala i taj raspored pokazuju dve veličine istog mesta. Jednom je imalo ekipu dovoljno dobru za Partizan i parket u drugom gradu. Danas ima svoj parket i takmičenje koje može da zadrži oko tog parketa.
Dokumentacija: Arhiva opštine Beočin · Snimak četvrte utakmice u Spensu · Rezultati i sastavi svih pet finalnih utakmica · Rekonstrukcija i svedoci iz Beočina · Sastav Profikolora · Tabela 1996/97 · Mozzart Sport, majstorica i sastavi · KSV, raspored Beočina 2026/27
