Darko Ruso, Mlađan Šilobad i Oliver Popović iz BeobankeArhivska fotografija Beobanke. Foto: MN Press, preko Monda.

U Hali sportova 1998. gostovao je klub koji je u svojoj istoriji već imao dva naslova prvaka Evrope. Na parketu je, između ostalih, imao Voltera Berija i Miroslava Pecarskog. Kada se završila prva utakmica, na semaforu je stajalo 88:58 za Beobanku. Italijani su kod kuće dobili revanš sa tri razlike. U dvomeču je još ostalo 27 poena u korist kluba po kojem danas ne možete da pronađete nijednu utakmicu u domaćem rasporedu.

Čitava ta priča staje na dva semafora i u dve adrese. Prva je na Novom Beogradu, gde se tada mogla gledati evropska košarka i kad u grad nisu dolazili protivnici Zvezde i Partizana. Druga je u Novom Sadu, gde je na kraju preseljeno Beobankino takmičarsko mesto. Između više ne postoji ekipa koja ih povezuje samo svojim imenom. Postoje sastavi, zapisnici i ljudi koji su još kao aktivni igrači znali obe strane te hale.

Ivan Cimbaljević, Vlada Kuzmanović i Petar Božić u Beobanci
Cimbaljević, Kuzmanović i Božić u Beobanci. Foto: MN Press, preko Monda.

Ruso je imao sa čim da izvede odbranu iz svlačionice

U Beobankinom dresu još su mogli da se vide ljudi čiji je raniji posao pripadao Partizanu. Mlađan Šilobad i Zoran Stevanović, članovi ekipe koja je 1992. uzela Kup šampiona, činili su deo unutrašnje linije. Aleksandar Glintić dodavao je još jednog visokog. Spolja su se mogli osloniti na Gorana Savanovića i Milana Prekovića. Ivan Cimbaljević nosio je kapitensku odgovornost i belu majicu ispod dresa koju pamte savremenici. Darko Ruso tako je mogao da gradi ekipu u kojoj veličina pod košem i odluke iskusnog beka pripadaju istom planu.

Sezonu ranije, 1996/97, Beobanka je u ligaškom delu dobila 19 od 26 utakmica i završila druga. Na završnom turniru domaćeg kupa u Nišu Partizan ju je eliminisao 76:73. Te utakmice govore kakav je tim krenuo u Evropu. Već je imao domaću proveru protiv istih onih klubova kojima je međunarodni kalendar određivao najvažnije prolećne datume. Kada je na žrebu dobio Kantu, problem je bio kako da tu uigranost prenese na dve utakmice u kojima se računa i zbir poena.

Arhiva YUBA lige. Borovica – Beobanka 64:69, 28. januar 1998. Snimak je iz domaćeg prvenstva iste sezone.

Od 59:59 u Zagrebu do italijanskog gosta

Pre Italijana Beobanka je morala u Zagreb. Prvi meč sa Zrinjevcem završio se 59:59. U običnoj ligaškoj utakmici sledio bi produžetak, ali u prvom susretu dvomeča razlika se prenosi u revanš i nula je važeći rezultat. U Beogradu je bilo 60:55. To je pet poena prednosti kroz dve utakmice, gotovo sušta suprotnost onome što je klub uradio u sledećoj rundi.

Kantu je u Halu sportova doveo sastav koji je imao i evropsku reputaciju i igrače poznate na ovim prostorima. Pecarski je igrao za Partizan, a Beri je svoje najbolje evropske godine gradio kroz jake grčke klubove. U rezultatu prve utakmice iznenađuje i raspodela poena. Petorica domaćih postigla su najmanje deset. Šilobad je dao 16, Cimbaljević 14. Kada jedan čovek ubaci 35, gost bar zna oko koga da pokušava da promeni odbranu u revanšu. Kada petorica stignu do dvocifrenog učinka i ekipa šutira kao što je šutirala Beobanka, teško je u deset minuta zakrpiti mesto odakle će krenuti sledeća serija.

U Italiji je bilo 78:75 za Kantu. Na jednom semaforu sasvim pristojna domaća pobeda. Na drugom, zbirnom, 163:136 za Beobanku. Upravo je dvomeč dao beogradskom rezultatu trajnost. Tri lošija napada na kraju u gostima u nekom drugom formatu mogla su da ponište ceo izlet. Ovde je gost u Italiju poneo 30 poena i objektivno morao da izgubi mnogo više od jedne utakmice da bi ispao.

Žalgiris je osvojio Beograd, a Beobanka izgubila adresu

U četvrtfinalu čekao je Žalgiris. Litvanci su dobili oba meča i na kraju osvojili takmičenje. Finale se igralo u Beogradu. U njemu su savladali milanski Stefanel, a već narednog proleća Žalgiris je postao prvak Evrope. Beobankin četvrtfinalni protivnik time dobija bolje mesto u priči. Klub koji je izbacio Kantu izgubio je od ekipe koja je u rasponu od dve sezone osvojila dva različita evropska takmičenja.

Beobanka je nastavila da igra u eliti i posle te godine, ali se beogradska epizoda završila posle sezone 1999/2000. Takmičarsko mesto otišlo je u Novi Sad. Tamo je nastala linija ekipe kasnije poznate kao Vojvodina Srbijagas. Kada je 2016. odustala od takmičenja, lokalni portal 021 morao je da objasni da je druga novosadska Vojvodina zaseban klub. Iz jednog beogradskog dresa tako su nastala dva pitanja na koja pretraga reči „Vojvodina“ sama ne može da odgovori. Ko je tada preuzeo mesto u ligi i ko danas igra pod gradskim imenom?

U domaćem prvenstvu iz kasnih devedesetih postojala je utakmica u kojoj je Beobanka mogla da ima ulogu favorita i bez italijanskog gosta. U novoj sredini promenili su se ljudi koji su svakog vikenda mogli da odu do hale i prepoznaju istu ekipu. Zbog toga ni jedno isto mesto u tabeli ne znači isto za navijače u Beogradu i u Novom Sadu.

U novembru 2026. Vojvodina je ponovo na rasporedu ABA 2. Na domaćem parketu igra i KLS. Hala sportova, danas nazvana po Ranku Žeravici, i dalje ima velike košarkaške termine. KSS je tamo u istom mesecu zakazao utakmicu ženske reprezentacije Srbije protiv Grčke. Dve adrese su, dakle, žive. Između njih više nema Beobankinog autobusa, rasporeda ni dresa.

Ako je zbog toga iz cele priče ostao samo veliki rezultat, vredi još jednom otvoriti beleške iz 1998. U njima se vidi da je klub morao da preživi meč bez pobednika u Zagrebu, da dobije revanš sa pet razlike, da protiv Kantua nađe pet različitih strelaca i da zatim otputuje u Litvaniju. Broj 88:58 najlakše se pamti. Tek kada mu vratite utakmice pre i posle, vidite kakav je evropski klub tu noć zaista igrao.

Naslovna fotografija. Arhivska fotografija Beobanke. Foto: MN Press, preko Monda.

Arhiva i zapisnici: FIBA, Beobanka–Kantu · FIBA, Šilobad · FIBA, sezona 1997/98 · Mondo, sastav i evropski put · 021, dve novosadske Vojvodine · ABA 2, tabela 2026/27 · KSS, Hala sportova u novembru 2026.

Leave a Reply